KNJIŽEVNA SVAŠTARICA - DOBRO MI DOŠLI...

.
.
.
.
.
.
.

RAMAZANSKA VECER

Mom pobri A. Rašidkadiću

Suton se spušta, mirisav ko smilje
I siplje zemljom svoje nujne čare -
Gle, mujezini već pale kandilje
I svijet ostavlja trge i pazare,
A suton pada mirisav ko smilje...

Pobožni ljudi za soframa sjede,
Molitve usne šapuću im ti'o
Radosnim okom u satove glede -
Bljedilo sveto post im licem svio;
Al oni veselo za soframa sjede.

Na polju suton sve to više pada.
I sve su stvari u duboku muku...
Čekaju ljudi, kad će top sa grada
Navjestit' iftar u plamenom zvuku -
A vani suton sve to više pada.

I gle, na jednom svjetlost neka sinu
S tabije bijele, ko nur s Tura da je,
A sa njim zvuk se po vazduhu vinu -
Zvuči l' to svjetlost ili to zvuk se sjaje?
Večernji anđeo to iz topa sinu.

I hrli, noseć psalam vrh usana,
Intiman, mio ko Božije riječi -
I zadnji disaj umrloga dana
U njemu plače, uzdiše i ječi...
Anđelu drhti psalam vrh usana.

A ezani ga mujezinski prate
I zvek posuđa s iftarskih sofara,
Krila mu zvijezde svojim trakom zlate
I plam kandilja sa vitih munara -
I tople molitve pobožno ga prate.

Suton je pao mirisav ko smilje
I siplje zemljom svoje nujne čare,
Grleći krilom drhtave kandilje -
Svijet opet puni trge i pazare,
A suton miri kao amber-smilje.


 - Musa Ćazim Ćatić -

 IZVOR I BIOGRAFIJA:  http://www.kitabhana.net/

.
.
.
.
.
.

Slijedeći stihovi su posvećeni srebreničkim ženama, dječaku Elvisu
i svim nedužnim žrtvama onog prokletog rata -
neka je vječni rahat (mir) njihovim dušama.


PRED ONIM BIJELIM NIŠANIMA


Za vrijeme mog boravka
u starom Saraj-šeheru
katkad bih posjetila
i stećak Maka Dizdara.

Često, prijatelju,
često bih se zaustavila
pred onim bezbrojnim
u svojoj blistavoj bjelini
tako zamjetljivim nišanima

svjedocima četničkog ludila

agresije nad Bosancima
od 1992 do 1996-tih godina.

Svaki put bih se tada pitala
kako to
da se cijeli taj užas
i svaki put gore
i navodno

(što je bezbeli najgore!)
u ime Jedinoga
u ime samoga Boga
od vajkada bez prestanka
na ovom dunjaluku
tako nemilosrdno ponavlja...

Pitala bih se tada
pred onim bijelim nišanima
kako to
da narodi ovoga svijeta

iz svih dosadašnjih rata
iz okupacije staroga šehera
zarobljavanja čitavog grada
iz ovog masovnog ubijanja
osam hiljada nevinih
srebreničkih duša
iz ovog strahovitog pakla
u što su prokleti zvijeri
Srebrnicu pretvorili
i do današnjeg dana
aman baš ništa nisu naučili...

Duboko unutar sebe
sa nedužnim žrtvama
od čemera, tuge i boli
tada bih tiho plakala
poželeći vječni rahmet
svim ovim nevinim
dobrim bosanskim dušama...

.
.
.
.
.
.
.
.
.

NASRUDIN MIRI KAVGADŽIJE

Već ležo Nasredin hodža sa ženom, kad li čuje na dvoru galamu.
- Šta je to? - pita Nasredin.
- Galama, - veli žena.
- To i sam znam, da je galama, al' zašto je, to ne znam, - odbrusi hodža, pa ogrnuv jorgan izađe pred vrata. On vanka, a vani nekoliko ljudi kavgu zametnuli. Sad se uplete Nasrudin u njih i poče ih miriti. To ražljuti kavgadžije, pak mu otmu jorgan i pobjegnu nevidom. Šta će Nasrudin, pa se vrati bez jorgana u sobu.
- O što su kavgu zametnuli? - pita ga žena.
- Čini mi se, o moj jorgan, - veli Nasrudin i pokrije se ženinim jorganom.
.

Može li mi netko reći kako da uklonim ovu reklamu??? Unaprijed hvala!

Srdačan Vam pozdrav, Vaša M.H.Švabica

.