KNJIŽEVNA SVAŠTARICA - DOBRO MI DOŠLI...

[b]...dragi čitatelji-blogeraši! Kako već naslov kaže, ovdje se radi o nekoj, o mojoj književnoj svaštarici gdje želim (p)ostaviti razne priče, pjesme, pripovijetke, uglavnom iz BiH-književnosti[/b]

16.03.2021.

SARAJEVO - Izet Kiko Sarajlić (16.03.1930 - 02.05.2002)



Sad nek spavaju svi naši i besmrtni.
Pod mostom, kraj „Druge Ženske“ nabujala Miljacka teče.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidžu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kiša.
Dosadna duga sarajevska kiša.
Kako li je bilo Čabrinoviću bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa šta? Zbog toga zar manje će te voljeti
i mučiti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja biće moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prete kuga ili rat
i kad jedine riječi postaju „ne zaboravi“ i „zbogom“?
Uostalom, možda ovo i nije grad u kome ću umrijeti,
ali u svakom slučaju on je zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg
mene,
ovaj grad u kome možda i nisam bio najsrečniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naći barem nekog od vas koje volim
i reći vam da sam tužan do očajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtušenko siguno negdje u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoć
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugrađanke,
i one čak znaće šta je to što me boli.
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome i kiša kad pada nije prosto kiša.

09.03.2021.

LOŠA TRGOVINA

Neki čovjek imao je lijepo parče zemlje i s te svoje njive je svake godine ubirao lijepe prinose kojima se mogao pristojno izdržavati. Međutim, žarko je želio imati dobrog i skupoga konja, pa odluči prodati onu njivu kako bi ispunio sebi želju. Zalud su ga lokalni imami odgovarali od toga i govorili mu kako je prodaja zemlje bez prijeke potrebe u islamu strogo pokuđena. Vođen svojom strašću, on proda onu njivu, pa sav dobiveni novac dade kako bi kupio plemenitog i skupog konja. Pošto tako napokon udovolji prohtjevu svoje duše, ponosno je po cijele dane jahao okolo na svom skupocjenom atu, dok jednom na putu ne srete nekog derviša. Derviš ga upita: „Otkud ti tako plemenit i skup konj?“ Čovjek odgovori: „Imao sam jednu njivu, pa sam je prodao i tim novcem kupio ovoga konja.“ Kad to ču, derviš mu kaza: „Doista si napravio naivnu trgovinu! Dao si ono na što si ti bacao balegu da bi zauzvrat dobio pšenicu za ono čemu ti moraš davati pšenicu da bi zauzvrat dobio balegu!“ ************************************************************************************************************************************************************************************************************** (valjda iz narodnog blaga)

03.03.2021.

Priča iz 1001 noći

A nije ni snijeg, ni ruho ni labud, nego na Neretvi most od kamena! Kamen na kamen položen i složen, da se njim, po suhu, pređe preko vode. Njegovo je ime Stari most. Po njemu je grad i dobio ime - Mostar. To je ono što bi čovjek čovjeku rekao uzgred. A ostalo mu je prepustio da se sam pita i odgovara. Pred velikim djelima svi smo mi kao djeca. I pitanja naša tu su kao dječija pitanja: šta je ovo? Otkud je ovo? Otkad je ovo? Jezika da nam na to odgovori gotovo da nema. Zapisa koji bi nam o tome govorili, opet gotovo da nema. Povijesti nema. Na jezik će nam doći samo jedna riječ - most! I kod te riječi staćemo svi: i djeca, i zreli; tu će podjednako stati i pametni i glupi. Pjesnici, slikari i zanesenjaci zanijeće se i ići će dalje; tražiće dušu ovog kamena. Tražiće u njemu ljudski san. Šta je sanjao onaj čovjek kad se odlučio na ovaj skok? Na ovakav skok preko vode! Da kamen uz kamen složi i naniže i uhvati dvije obale. Mora da je pomišljao na mlad Mjesec - onda kada Mjesec liči na srp. Tako nešto imati u ruci i prebaciti ga preko vode! Ali tako da ostane trajno. Vrijeme ga se ne dotiče. Da je podjednako i star i mlad, kao što je i star i mlad Mjesec gore nad njim. A on je upravo najljepši onda kad se nad njim naveze Mjesec. Tada više kao i da nije most u noći i nad vodom, nego priča "iz hiljadu i jedne noći". Kao da je Seherzada ispričala još jednu priču: "Veliki care, da ti ispričam: U jednoj zemlji na sjeveru ima više bijela kamena, nego što na moru ima bijele pjene. A bregovi, brda i planine u toj su zemlji kao što su valovi na velikom moru, onda kad se more s vjetrovima zavadi. Tamo kad bi došao, veliki care, učinilo bi ti se da je sva ta zemlja načinjena od samih oklopa - nekad davno izginulih oklopnika... Kad zagrme gromovi u oblacima, dolje na zemlji zazveči kamen - kao što u boju zazveči čelik kad se sudari mač sa mačem. Još ti ovo mogu reći, veliki care, o toj zemlji... Jedna plaha rijeka presijeca je. Razmakla je brda i planine i potekla sa sjevera najug. Od hiljade rijeka na svijetu nijedna nije - ni da joj papuče pred nogama okrene, prije nego što će u more ići, eto, takva je ta rijeka. Kao da je gazela potrčala kroz tu zemlju i kao da još trči - eto, takva je ta rijeka. I za dugo - za dugo nisu je mogli uhvatiti da je mostom premoste. Uhvatila ju je najzad ptica! Svoje krilo prebacila je s jedne strane na drugu i to je danas most na toj vodi. Kad bi otišao do te vode i do te ćuprije, veliki care, ti bi rekao da u haremu tvome, da među tvojim hanumama, ljepote takve nije - kao što je bila ona ptica koja je onde ostavila svoje krilo, da od njega most postane. Došlo mi je u uši, ali mi nemoj vjerovati, da svi koji tamo dolaze da vide taj most izreknu u sebi ili glasno da je to krilo od labuda. A sada ću ti, veliki care, ispričati šta je istina u svemu tome, a šta u tome nije istina. Onaj most ondje, na onoj vodi, nije iz krila nikakve ptice, nego je iz snova njegovog majstora - sanjalice. Došlo mi je u uši, veliki care, a ti mi nemoj vjerovati: da svi koji stanu pred onaj most i sami stanu da sanjaju i zadugo poslije ne trijezne se - od toga čuda. Za ime majstora ne pitaju se - jer o njemu se, veliki care, zna vrlo malo ili ništa. Ostala je o njemu samo jedna priča: kako ni sam nije vjerovao da je načinio ono što je htio. Nikako mu nije išlo u pamet da će se tanki kameni luk održati kad mu skinu skele. Bacio je iz ruku čekić i četiri sahata hoda pobjegao od mosta i vode da ne vidi kako se ruši čemer na mostu kad mu skele skinu. Zario je glavu duboko u zemlju i još u uši udjenuo prste - da ne čuje onu strašnu riječ: srušio se! Stvari na ovom svijetu, veliki care, nisu pravično uređene. Za veliko je čudo, veliki care, zašto je to tako - da ljudi umiru, a stvari žive! Onaj veliki majstor što je u onoj zemlji na onoj rijeci načinio vječan most, umro je. Svoj kratki put na ovoj zemlji završio je, a njegovo djelo još putuje i kraja svega kao da nema. Stoji i stajaće u onoj zemlji i na onoj vodi za divljenje i za čuđenje. Jedan čovjek od knjige i kalema, koji je došao u onu zemlju da vidi vodu i na njoj ćupriju, zapisao je u svoje listove: 'Vidjeh gdje se duga nebeska spustila na kamen i na vodu! Nešto tako ne vidjeh prije, iako sam bio u trideset zemalja, a neću vidjeti ni poslije.' Moj care... Vremena joj nisu mogla nauditi, onoj ćupriji na onoj vodi, a isto tako ni vjetrovi ni kiše, ni silne noge ljudske i hajvanske, koje su prelazile otud ovamo i odovud onamo, po bezbroj puta za jedan dan. A hiljade i hiljade puta za jedan mjesec. A koliko puta za jednu godinu! A koliko puta za četiri stotine i više godina, koliko ondje stoji ona ćuprija - a mlada i danas kao i onoga prvoga dana kad su sa nje skinuli skele!... Veliki care!... Ono što je lijepo uvijek je mlado!" Slično ovome ili baš ovako ispričala bi o ovom mostu Šeherzada. I priča do kraja nikad ne bi došla, jer most u Mostaru jedna je priča beskrajna - kao što je beskrajno i ono stalno proticanje vode ispod njega. Nekada je na ovom mjestu, gdje je most danas, bila skela. Kasnije je - kažu, došao most koji je visio na lancima. I kao na svim vodama na svijetu, ljudi su se i ovdje prebacivali s jedne obale na drugu plaćajući skeledžiji njegovo, mostaru mostarinu, a caru - carinu, zato što su prešli njegovu vodu. Karavane su se tu rastovarale. Ljudi i konji se odmarali. Priče se pričale u hanovima: o novostima u zemljama turskim i latinskim. I zbog karavana i putnika tu su se vremenom nastanile kiridžije i abadžije, ćebedžije, samardžije i hesabdžije, a prije svega potkivači, nosači i kovači. Mora da se mnogo kovalo, psovalo, preko vode mahalo i dozivalo; molilo, prijetilo i bilo, a i često u vodi davilo. A vode su dolazile i prolazile... I sa njima vremena i karavane... i sve je bilo kao od iskona - voda, skela, most na lancu koji se ljuljao, strepnja i čežnja da se stane na onu obalu...Iz te stalne čežnje za drugom obalom i rađaju se velika djela!...A ovdje se to veliko djelo rodilo u vrijeme učenika velikoga majstora Sinana Mimara. Jedan od njih kojemu je bilo ime Hajretin izidao je ovdje ćupriju. Ne vidjevši ništa tako na svim putovima kroz zemlje turske i latinske, putnik i namjernik "učio" je molitvu za ovu ćurpiju: da je nikad ni čovjek ni grom ne obori i da lahka bude zemlja onome koji je načinio. Na njoj se nikad nije klelo krivo. A ni odavalo zlim mislima. Ni pjevalo mnogo, a ni plakalo. Jer čovjek je tu, na tom luku, bio ni na nebu ni na zemlji. Na tanjoj dasci, na burnijoj vodi, na većoj visini, na praznijoj praznini kao da se čovjek nikad nije nalazio. S usta na usta, ime ove ćuprije pošlo je po svijetu; pričalo se o mostu u Mostaru kao o još jednom, o osmom čudu svijeta. Vjernici su govorili da se ovo čudo samom Božijom voljom održalo na vodi - kao "kudret-ćemer", što bi značilo moćan svod, svod iz mašte, svod nestvaran. A sve je to dolazilo otuda što je njegov graditelj bio pjesnik, zlatnim perom ispisao je ovdje na Neretvi pjesmu u kamenu; od kamena je načinio metaforu, mlad Mjesec na nebu poslužio mu je kao urnek. Na pjesmu je stavio godinu 1566. i svoje ime - Hajretin. A upravo tose jedva čita. I kao da nije ni napisano da se čita. Neka gore prolaze ljudi, neka dolje protiču vode, i to je dovoljno. Tako je bilo - i kad su već mogli da prolaze preko vode tamo i ovamo, ljudi su se uz nju i nastanili, nagomilali su uz nju dućančiće, aščinice, konačišta i magaze. I svak je tu htio da nešto pazari - da nekome nešto izbije iz ruku ili nešto utisne u ruke, a poslije neka gazi ćupriju kud mu drago. Ponekad se s mosta i glavom plaćalo. Stvoren da kuša ljudske hrabrosti, on je mamio mladiće da prošetaju njegovom ogradom. Tim je oštrim rubom prošlo mnogo tabana. Prolazili su kao po konopcu, zategnutom s jedne na drugu obalu. Napetih pogleda i uzbuđen od ludila, svijet ih je gledao. Jednog dana - priča se u priči - svijet je gledao nekog mladića. Bio je jedinac u majke. U ruci je nosio ručak svome majstoru i sa činijama šetao ogradom. Priča kaže da je svoje činije bio digao do prema glavi i da se s najviše tačke ćuprije, zajedno sa svojim činijama, stropoštao dolje u vodu. Priča dalje kaže da je majka njegova prodala iz kuće sve što je imala i na ogradi načinila šipke od željeza - da nijedan jedinac u majke više tuda ne prošeta i ne padne. Niko ne zna kad je to bilo, a ni to je li bilo kako se priča. Ali ona koplja od željeza i sad su ondje. I ondje - u Mostaru, i sad je most. Gore nad njim nadnese se Mjesec pa se gledaju. ************************************************************************************************************************************************************************************************************** Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 1913. godine u Šipovici kod Bijelog Polja. Još kao dječak ostao je bez oba roditelja. Osnovnu školu završio je u Godijevu kod Bijlog Polja, a onda pohađao vjersku školu Veliku medresu kralja Aleksandra. Zbog svojih političkih aktivnosti, iz te škole je istjeran, pa je školovanje završio u gimnaziji u Vranju. Nakon toga je studirao pravo u Beogradu, gdje je diplomirao 1940. godine. Za vrijeme 2. svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Bosanskoj Gradišnici. Nakon rata bio je sekretar Suda narodne časti u Banjoj Luci. Bio je novinar lista Glas, a onda i dramaturg Narodnog pozorišta. 1947. preselio se u Sarajevo gdje je radio u listu Pregled, a onda i glavnom odboru Narodnog lista, te u listu Zadrugar. 1951. postaje dio literalne sekcije Radio Sarajeva. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, te Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. U književnom stvaralaštvu bio je poznat po romanima u kojima je pisao o ljudima iz svoje regije. Među takvim djelima je i njegovo najpoznatije, roman “Bihorci”, nazvan upravo po stanovnicima te regije. Neka djela Ćamila Sijarića su pripovijetke “Rum Bulja”, “Naša snaha i momci”, “Kuću kućom čine lastavice”, “Putnici na putu”, “Kad djevojka spava”, “Zelen prsten na vodi”; romani “Bihorci”, “Konak”, “Mojkovačka bitka”, “Carska vojska” i druga. Sijarić je 1962. godine dobio nagradu Društva pisaca BiH, a 1980. Andrićevu nagradu. Njegova djela prevođena su na mnoge svjetske jezike. Umro je 1989. godine u Sarajevu.


Stariji postovi

KNJIŽEVNA SVAŠTARICA - DOBRO MI DOŠLI...
<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

NESTO O SEBI...

Glasajte za ovu stranicu
Translation Services
RIZNICE KNJIŽEVNOSTI
* BOSANSKA LITERATURA *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

-> KITABHANA - RIZNICA

LEKTIRA BiH

LITERARNA KULTURA

WIKIZVOR - BiH



* HRVATSKA LITERATURA *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KNJIŽEVNA DJELA

-> AKO IMATE PITANJA

FORUM FF ZAGREBA

KNJIŠKI MOLJAC - BLOG

IZBOR LEKTIRA



* NJEMAČKA LITERATURA *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

RIZNICA KLASIČARA

-> SVIJET LITERATURE

PJESME

LJUBAVNE PJESME

RIZNICA BAJKE

ONLINE-LEKSIKON

BLOGOVI
URL "KAPLJICE.BLOGGER.BA" NAŽALOST IMA DRUGOG VLASNIKA, TE AKO ODETE TAMO NEKA ZNATE DA TO NIJE MOJ, DA TAMO NEMA (VIŠE) MOJIH "KAPLJICA".

LITERARNI KUTAK

KNJIZEVNI KUTAK

SLOVO GORCINA

SEVDALINKE

STOLAC

SARAJEVO 1879 -1918

BOSNA i HERCEGOVINA

DRINSKI

DENIJALOVE PJESME

SUPERJUNAK

LJEPOTA DUSE

ECHOOO - ENES TOPALOVIC

PRICE IZ SREBRENICA

NEKA SE NE ZABORAVI !

GREENOVA STRANICA

TRAVNICKI NOCNI SETAC

DRAGI NAS MALISA :-)

SELMA :-)


NOVINE I ČASOPISI
* * NOVINE * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

OSLOBODJENJE - BiH

DANI - BiH

24 SATA.INFO - BiH

NOVOSTI.BA - BiH

PREPOROD.COM - BiH

JUTARNJI - HR

VEČERNJI - HR

VJESNIK - HR

SLOBODNA DALMACIJA

NEZAVISNE - BiH

SLOBODNAEVROPA



* * KNJIZEVNI CASOPISI * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

MOST

DIWAN

IZRAZ

ZAREZ

RADIO I TV
BE-KA-RADIO BiH

KALMAN-RADIO BiH

RADIO SLJEME-ZG

RADIO SPLIT

SEVDALINKE



BiH INTERNET-TV

RTV-BOSTEL SDA

HR - TV i RADIO


* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

WINAMP-PLAYER

REALMUSIC-PLAYER

* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Buduci da se radujem Vasem misljenju i iskrenoj kritici u vezi s mojim pjesmama, mozete mi poslati mail na slijedecu adresu:

Dragon22@gmx.net

* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KLIKNI NA SLIKU




BROJAČ POSJETA
157958

Powered by Blogger.ba