* * * * * * * * * * * * * * * *

NASRUDINOVA VARALA

Učestale tužbe sultanu da hodža izvara svijet do gole duše. Kad sultanu dodijale tužbe, zovne hodžu da se s njime vara. Došavši hodža prde sultana, ponizno ga zapita:
– Što hoćeš, premilostivi padišahu?
Onda sultan rekne:
– Ej, Nasrudine, čuo sam, a i mnoge su mi tužbe protiv tebe prispjele, da ti izvara svijet. Pa kad si takav majstor, de prevari i mene, a ne prevariš li me, skinuću ti sa ramena glavu.
– Ej, čestiti padišahu, ja se tome nijesam se nadao, pa i ne ponesoh svojih varala, nego te molim da mi daš jedna kola i dvanaest volova, pa češ vidjeti što su varala.
Car mu sve to dade. A Nasrudin ode pjevajući goneć kola i volove.
Prođe dan, prođe i drugi, navrši se bome i mjesec; car sve čeka, al’ nema ni Nasrudina, ni njegovih varala. Ražljuti se sultan, pa zovne Nasrudina preda se, okosi se na njeg:
– Ej, more hodža, ja tebi dadoh dvanaest volova da dovučeš varala, a ti ni mukajet. Kamo kola, kamo volovi, kamo varala da se varamo?
– Ej, dragi padišahu, u mome životu još nikoga ne prevarih tako k’o što sam tebe!
I tako sultan videći da je prevaren, nasmija se pa pusti hodžu zdrava i vesela kući.

Komentariši